home karta home

LONJSKO POLJE

Park prirode i ornitološki rezervat Lonjsko polje ubraja se među najugroženija staništa na svijetu. To je najveće zaštićeno močvarno područje ne samo u Hrvatskoj već u cijelom Dunavskom porječju. Godine 1990. proglašen je Park prirode Lonjsko polje s površinom 506 km2. Od 1993. godine Lonjsko polje je i na popisu vlažnih područja od međunarodnog značenja utemeljenog Ramsarskom konvencijom.

Park prirode zauzima područje između Siska i Nove Gradiške. Čine ga uglavnom tri polja: Lonjsko, Mokro i Poganovo. Zbog složene dinamike rijeka Save, Une, Kupe, Lonje i Struga u ovom su području poplave nepredvidive i na njih se mora računati u svako doba godine. Nizvodno od Siska, vodostaj Save može porasti i za 10 metara. Česte poplave i dugo zadržavanje vode na staništu uzrokuju prekomjerno navlaživanje okolnog tla. Periodična poplavljivanja se najčešće događaju u jesen i proljeće, a voda se zadržava od 30 do 100 dana godišnje.

O dinamici vode na staništu ovise razvoj biljnog svijeta i opstanak životinjskog.


Lonjsko polje sadrži različita staništa: poplavne šume i livade, močvare, mrtvaje, riječne rukavce i poljoprivredne prostore. Veličina zaštićene površine i raznolikost staništa osiguravaju bogatstvo vrsta i zadovoljavajuću brojnost unutar pojedine vrste.
Veći dio Parka prirode (60%) pripada nizinskim šumama hrasta lužnjaka i poljskog jasena. Pašnjaci i livade pokrivaju 30%, a vodene i ratarske površine (u suhom razdoblju) oko 10%.

Ovisno o vlažnosti staništa razvilo se nekoliko različitih šumskih zajednica. Šume hrasta lužnjaka i običnog graba većim su dijelom izvan dohvata poplavnih voda.
Na nižim, češće poplavljenim područjima razvijena je šuma hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom. Ta se šuma ističe razvijenim slojem grmlja i niskog raslinja: obična trusljika, plava kupina, vodena metvica, i dr. Iznad razine stagnirajuće vode raste crna joha. Ona raste grupimično i često se razvija iz panjeva, a oko korijenja vezuje čestice mulja i tla. Dijelovi Parka koji su izvrgnuti stalnim poplavama pripadaju zajednici poljskog jasena s kasnim drijemovcem. Velike površine Lonjskog polja pokrivene su poplavnim i vlažnim travnjacima, najčešće rebrastim i lisičjim šašom. Početkom ljeta slobodnu površinu dubljih bara i močvara pokrivaju cvjetovi lopoča i lokvanja.

Osobita vrijednost Parka su dva ornitološka rezervata: Krapje Dol i Rakita. Rijeke, mrtvaje i poplavna područja bogata su staništa za svijet riba i vodozemaca, a na to se oslanja svijet ptica močvarica. U Parku je zabilježeno čak 239 vrsta ptica, od čega se 120 ovdje i gnijezdi. Tu su i dvije koje nalazimo na popisu svjetski ugroženih vrsta: orao štekavac (Haliaetus albicilla) i prdavac prepeličar (Crex crex). Ovdje se gnijezdi i oko 30 vrsta koje su ugrožene u europskim razmjerima – žličarka (Platalea leucordia), crna roda (Ciconia nigra) i orao kliktaš (Aquila pomarina). Na lokalitetu ornitološkog rezervata Krapje dol žličarka ima koloniju od oko 200 pari, sto čini 10% sveukupne europske populacije ove vrste. U Krapje Dolu se još gnijezde i mala bijela čaplja (Egretta garzetta), velika bijela čaplja (Egretta alba), čaplja danguba (Ardea purpurea) i gak kvakavac (Nycticorax nycticorax)

U Parku nalazimo i najveću koncentraciju bijelih roda (Ciconia ciconia). Godine 1988. izbrojeno je 580 parova, od čega u selu Čigoč 51 par, pa je 1994. godine Čigoč proglašen europskim selom rode. Park je i stanište pticama grabljivicama, pa tako ovdje nalazimo i vrste: škanjac mišar (Buteo buteo), orao zmijar (Circaetus gallicus), kobac (Accipiter nisus), jastreb (Accipiter gentilis), sokol lastavičar (Falco subbuteo), sova jastrebača (Strix uralensis), mala ušara (Asio otus), šumska sova (Strix aluco) i druge.
Ornitološko bogatstvo Parka rezultiralo je unošenjem u Listu važnih ptičjih područja (IBA, Important Bird Areas) koja se vodi u Međunarodnom savjetu za zaštitu ptica (ICBP).

Posebnu zanimljivost predstavljaju autohtone pasmine domaćih životinja: posavski konji, posavski goniči, te križanci divlje i domaće svinje koje lokalno stanovništvo uzgaja.

Specifična arhitektura također je jedna od vrijednosti Parka. Posavske drevne kuće građene u hrastovini često su vrlo bogato i maštovito oblikovane. Najpoznatija sela sa sačuvanom graditeljskom baštinom su Čigoč i Krapje. Hrast lužnjak dao je sirovinu za gradnju kuća, čovjek je toj sirovini dodao umjetnost, a bijele rode na kućama upotpunjuju cjelovit dojam još uvijek skladnog odnosa čovjeka i prirode.

Suživot lokalnog stanovništva s prirodom značajan je element za očuvanje Parka. Intenzivna poljoprivreda najviše ugrožava prirodu budući da zahtijeva obrađivanje velikih površina uz primjenu umjetnih gnojiva i pesticida, te ne ostavlja prostor autohtonoj prirodi. Međutim, u Lonjskom polju čovjek još djeluje prema prirodnim zakonima, poštujući prirodu i prilagođavajući se prirodi.

Javna ustanova park prirode Lonjsko polje s radom je počela 1998. godine. Uprava Parka smještena je u Jasenovcu (oko 100 kilometara od Zagreba), a u selu Čigoč postoji informativni centar Parka. Aktivnosti Parka prirode Lonjsko polje usmjerene su na zaštitu, očuvanje i promicanje temeljnih prirodnih i kulturnih vrijednosti Parka.